Ajeje Bradzorf NKVD
Član broj: 340002 Poruke: 28
|
Pošto sam se malo igrao, ne mogu da odolim da budem i ozbiljan.
Velika je pojmovna i svaka druga zbrka u glavama mnogih diskutanata. Na primer, dobit, prihod, rashod ili pojam tzv. "državnog sektora". Moraću da vas razočaram, tako nešto ne postoji. Možda se ponekad ne mogu povući jasne i precizne granice, ali to ne znači da bi trebalo da se gađamo tramvajima. Dakle, postoje javna preduzeća(na primer EPS ili vodovod), javne ustanove(na primer škola ili dom zdravlja), kao i drugi korisnici budžeta(pravosuđe, vojska, policija). Sve to je tzv. javni sektor.
Kada se ovde govori o kompanijama, preduzetnicima i sličnim stvarima(the Firma), onda se tu radi o nekim petnaestim subjektima.
Najbolje bi bilo da se to ilustruje na primeru neke javne ustanove, recimo doma zdravlja ili škole. Opština Čekrčići ima deset hiljada stanovnika, od toga osam stotina dece uzrasta od sedam do petnaest godina, dakle za osnovnu školu. Pošto nam ustav garantuje pravo na zdravstvenu zaštitu i obrazovanje, građani Čekrčića će u skladu sa zakonom tražiti način da reše svoje potrebe za zdravstvenom zaštitom ili da školuju svoju decu. Ako plaćaju porez, s pravom će tražiti od države da im pomogne u rešavanju tih problema. Dakle, kada građanin Pera Perić plati porez, deo tog novca ide u lokalnu kasu, a deo u republičku. Država kaže ok, od tih para koje ste prikupili u svoju sopstvenu kasu izgradite dva objekta, školu i dom zdravlja. Kabinete u školi opremite takođe od svojih para, kao i dom zdravlja odgovarajućom opremom. Takođe, tekuće i investiciono održavanje plaćajte sami. Dalje, država kaže, iz republičke kase plaćaćemo plate za osamdeset nastavnika i deset lekara. Ima li tu nekakve dobiti, profita? Pa naravno da nema. Dajemo svi koliko možemo, da bismo svi dobili uslugu na istom nivou. U čemu je poenta? Pa u tome da postoji solidarnost, pa će svako moći da se leči ili da pošalje dete u školu. Onaj koji ima dvesta evra plate i onaj koji ima dve hiljade i onaj koji je nezaposlen. Svako bez izuzetka.
Gde nastaje problem? Mnogi nisu zadovoljni kvalitetom usluga u ovim ustanovama i hoće više i bolje. Naročito ovi koji zarađuju pomenutih dve hiljade evra. Takvi bi trebalo da znaju da su sami poslodavci i osnivači "preduzeća" tj. javnih ustanova OŠ "Dositej Obradović" Čekrčići, odnosno Dom zdravlja "Miloje Ilić" Čekrčići. Trebalo bi da znaju, da se u svemu i za sve pitaju oni sami(u skladu sa zakonom). Ovo u skladu sa zakonom znači samo i jedino to da nije moguće kao nastavnika književnosti u školi zaposliti diplomiranog vulkanizera, odnosno nije moguće kao pedijatra u domu zdravlja zaposliti diplomiranog varioca. Samo to i ništa više. Dakle, ako niste zadovoljni kvalitetom usluge, trebalo bi da znate da je to "preduzeće" delom i vaše. Školski odbor koji upravlja školom ima predstavnike zaposlenih, lokalne samouprave i roditelja. Oni se(u skladu sa zakonom - već sam rekao šta to znači) pitaju za sve. Isto tako, upravni odbor doma zdravlja ima članove iz reda zaposlenih i iz lokalne samouprave. Opet, oni se takođe pitaju za sve što je bitno u radu doma zdravlja. Gde je problem? Dakle, osnujete sopstveno preduzeće, zaposlite lica koja sami odaberete, a onda se žalite kako preduzeće loše radi. Kome se žalite? Pa, sami ste ih birali.
E sad, stvar može da se razvija dalje. Na primer, onaj koji nije zadovoljan uslugom, uvek može dete da pošalje u privatnu školu ili da se leči u privatnom domu zdravlja(ordinaciji). Samo, to košta ohoho, to se plaća, a onaj koga plaćate osim što brine o vašem zdravlju(ako brine), brine još i za svoj profit. Jednostavno zar ne? Kako to? Evo kako.
Kada se u Čekrčićima pojavi dovoljno onih koji mogu i žele da plate usluge lekara pojaviće se i Žika koji je spreman da investira u posao. On će od svojih para da sagradi objekat, kupi opremu i sve ostalo, a zatim i da zaposli osoblje. Međutim, njemu ni država ni lokalna samouprava neće dati ni dinara. Zato on svoje usluge mora da naplaćuje, ali ne samo zato. Ušao je u biznis, teško je poverovati da to radi samo zato što je human, hoće i da zaradi. Zato on naplaćuje usluge, pa kada sve sabere, pomnoži sa PI i izvuče treći koren, a zatim od toga oduzme troškove kaže dobar sam toliko i toliko. Škola ili dom zdravlja, svejedno. Uzgred, baš pre neki dan sam čitao tekst koji otprilike kaže ovako. Ne sećam se baš tačnih cifara, ali u USA građani u proseku daju dva tri puta više za zdravlje nego u EU, a usluga je bolja u EU. Paradoks? Nisam baš siguran.
Sada dolazimo do one petnaeste stvari(the Firma) o kojoj drvi Branimir, ali malo šta pametno ima da kaže. Pretpostavimo da građani Čekrčića žele da voze biciklO. Pošto ni u ustavu, ni u konvenciji UN o ljudski pravima ne postoji pravo na posedovanje i vožnju bajsa država kaže baš me briga. Onda Branimir od svojih para napravi fabriku bicikala i izađe na tržište, pa prodaje bicikle. Da li će da ima konkurenciju, da li će da uspe u biznisu ili ne, da li će da ima profit ili će da pukne, pa to je samo njegov problem.
Ima još dosta detalja, ali i ovo je dovoljno za početak.
|