Citat:
Darko Nedeljković:
Takav sistem zdravstvenog osiguranja je u USA. Tamo se procenjuje zdravstveno stanje pre pocetka osiguranja (i potom periodicno) i onaj ko se razboli (ili postoje izgledi da ce de razboleti) placa osiguranje skuplje, ili cak uopste ne zele da ga osiguraju. U Evropi je drugacije - cena osiguranja zavisi od visine zarade, a ne od verovatnoce koriscenja resursa. Potrebno je sve to staviti na papir i izracunati sta je skuplje, vakcinacija ili bolnicko lecenje. Kako za prvi par vakcina, tako i potom - ima li smisla ljude dozivotno vakcinisati 2x godisnje o trosku poreskih obveznika? Trenutno naprimer svaki petstoti zarazeni zavrsi u bolnici. Vakcinacija 500 ljudi kad uracunamo cenu vakcine, transporta, medicinskog osoblja i tehnickih resursa izadje naprimer 20k-30k evra. A 2 nedelje bolnickog lecenja sigurno ima negde podatak koliko kostaju poreske obveznike, ja mislim da je mnogo manje od toga. Nasao sam podatak da u privatnoj covid bolnici bolnicki dan na respiratoru kosta 36.000 dinara, ako dodamo jos neke lekove, analize i slicne sitnice koje nisu uracunate, moze da izadje na 50k dinara.
Znaci, za cenu vakcinacije moze da se bude mesec i po dana u bolnici. Iz ovoga vidimo da je marketing pobedio - namece koriscenje skuplje usluge na ustrb jeftinije. I uvozne usluge umesto domace. A medijskim spinovanjem se stvorio utisak da je obrnuto, da su ti koji se ne vakcinisu veci trosak od onih koji se vakcinisu i to toliko veci da poreski sistem to ne moze da izdrzi, nego moraju sami da placaju. Ljudi na ovom forumu sebe smatraju elitom, a ne umeju da koriste digitron?!
Postavlja se pitanje i upotrebe mozga, osim digitrona, na primer čak i da koštaju isto, ko bi birao da mu stara majka bude imunizovana vakcinom i tako zaštićena, a ko da leži mesec i po u bolnici sa zaprcanim respiratorom u pluća. Te takođe da li će se vakcinisati 2x godišnje jednom kad se epidemija smiri, te više ne bude toliko izazivača bolesti i prenosioca?
Citat:
Darko Nedeljković:
Ja isam ni pricao o otpornosti (antitelima) nego T celijama, svojevrsnim receptima po kojima se prave antitela kad zatrebaju. Uglavnom traju godinama, nekad cak decenijama, ali sam krenuo od pretpostavke da ce se vecina antivakcinasa susresti sa covid19 najmanje jednom tokom par godina i da ce obnoviti T celije, a ne smeta mi ni da krenem od suprotne pretpostavke da ce se sresti jednom u 10 godina i svaki put ce biti bez T celija. I u jednom i u drugom slucaju statistika kaze da suntroskovi lecenja niski, dosta nizi od vakcinacije.
Tipovi
Pomoćne ćelije
T pomoćne ćelije (THćelije) pomažu ostalim belim krvnim ćelijama u imunskim procesima, uključujući sazrevanje B ćelija u plazmocite i memorijske B ćelije, te aktivaciji citotoksičnih T ćelija i makrofaga. Ove ćelije su takođe poznate kao CD4+ T ćelije, zbog ispoljavanja CD4 glikoproteina na površini. Helper T ćelije postaju aktivne kada se prezentiraju peptidnim antigenima molekula MHC II klase, koje se ispoljavaju na površini antigen-prezentirajućih ćelija (APC).[1] Jednom aktivirane, brzo se dele i luče male proteine zvane citokini, koji regulišu ili pomažu aktivni imunski odgovor. Ove ćelije se mogu diferencirati u jedan od nekoliko podtipova, uključujući TH1, TH2, TH3, TH17, TH9, ili TFH, koje luče različite citokine imunskog odgovora. Signalizacija iz APC usmerava T ćelije u posebne podstipove.
Citotoksične T ćelije
Citotoksične T ćelije (TC ćelije ili CTL) uništavaju ćelije koje su inficirane virusima i tumorske ćelije, a takođe učestvuju i u reakcijama na transplantaciji organa. Ove ćelije su takođe poznate i kao CD8+ T ćelije, jer na površini ispoljavaju CD8 glikoprotein. Ove ćelije prepoznaju svoje ciljeve putem vezanja za antigen koji je asociran sa molekulama MHC klase I, koje se ispoljavaju na površini nukleiranih ćelija. Tokom sekrecije IL-10, adenozina i ostalih molekula koje se luče putem regulacijskih T ćelija, CD8+ ćelije mogu preći u neaktivno stanje koje prevenira autoimunske bolesti.[1]
Memorijske T ćelije
Memorijske T ćelije su podskup antigen – specifičnih T ćelijs koje traju dugoročno nakon savladavanja infekcije.[1] One se brzo proširuju na veliki broj efektorskih T ćelija na ponovno ispoljavanje svog srodnog antigena, omogućavajući da se imunski "memoriše" aktivnost protiv prošlih infekcija.[5] Memorijske T ćelije obuhvataju tri podtipa:
centralne memoriske T ćelije(TCM ćelije),
efektorske memoriske T ćelije (TEM ćelije) i TEMRA ćelije,[6] te
rezidentne memoriske T ćelije (TRM).[7]
Supresorske ćelije
Supresorske T ćelije su ključne za održavanje imunske tolerancije. Njihova glavna uloga je da ugase imunost koja je posredovana T ćelijama, krajem imunske reakcije i da suzbiju autoreaktivne T ćelije koje su izbegle proces negativne selekcije u timusu.[1] Supresorske T ćelije, uz pomoćne ćelije, mogu se zajednički nazvati regulatorskim T ćelijama.
Opisane su dve glavne klase CD4+ Tregćelija — FOXP3+ Treg i FOXP3− Treg ćelije.
Regulatorne T ćelije mogu nastati u bilo tokom normalnog razvoja u timusu, kada su poznate kao timusne Treg ćelije, ili mogu biti periferno indukovane i nazivaju se periferno izvedene Treg ćelije. Ova dva podskupa su ranije bila nazivana "prirodni" i "adaptivni" ili "indukovani".[8] Za oba podskupa je neophodno izražavanje transkripcionog faktora FOXP3, koji se može upotrebiti za identifikaciju ćelija. Mutacije FOXP3 gena mogu da spreče razviće regulatornih T ćelija, uzrokujući fatalne autoimunske bolesti IPEX.
Nekoliko drugih vrsta T ćelija imaju supresivnu aktivnost, ali ne izražavaju FOXP3. Ova grupa obuhvata Tr1 i Th3 ćelije, za koje se smatra da nastaju tokom imunskog odgovora i aktom proizvodnje supresivnih molekula. Tr1 ćelije su povezane sa IL-10, Th3 ćelije su povezani sa TGF-beta. Nedavno su na ovu listu dodate i Treg17 ćelije.[9]
Prirodne ćelije ubice
Prirodne T ćelijske ubice (NKT ćelije - ne treba mešati sa prirodnim ćelijama ubicama urođenog imunskog sistema) premoštavaju adaptivni i urođeni imunski sistem. Za razliku od konvencijskih T ćelija, koje prepoznaju peptidne antigene prezentirane molekulama glavnog kompleksa histokompatibilnosti (MHC), NKT ćelije prepoznaju glikolipidne antigene predstavljene molekulama pod nazivom CD1d. Kada se aktiviraju, ove ćelije mogu obavljati funkcije koje se pripisuju i Th i TC ćelijama (tj. proizvodnju citokina i oslobađanje citolitičkih/ćelijskih smrtonosnih molekula). Takođe imaju sposobnost da prepoznaju i uklone neke tumorske ćelije i ćelije zaražene herpes virusima.
Nevarijantne sluzokožne ćelije
Sluzokožno povezani invarijantni T limfociti (MAIT) su posebna vrsta T ćelija, čije postojanje je objavljeno 2009.[10][11][12][13]
Gama delta T ćelije
Gama Delta T ćelije (γδ T-limfociti) predstavljaju mali podskup T ćelija koje na površini imaju poseban receptor T ćelije (TCR). Većina T ćelija ima receptor T ćelija koji se sastoji od dva glikoproteinska lanca, koji se zovu α- i β-TCR lanci. Međutim, kod γδ T-limfocitima, TCR se sastoji od po jednog γ-lanca i δ-lanca. Ova grupa T ćelija je manje uobičajena kod ljudi i miševa (oko 2% od ukupnog broja T limfocita). Nalaze se uglavnom u sluzokoži creva, unutar populacije limfocita poznate kao intraepitelni limfociti. Kod kunića, ovaca i kokoški, broj γδ T ćelija može biti visok i oko 60% od ukupnog broja T limfocita. Antigeni molekuli koji aktiviraju γδ T ćelije su još uvek uglavnom nepoznati.
Međutim, γδ T ćelije nisu MHC ograničene i smatra se da su u stanju da prepoznaju cele proteine umesto regulatornih peptida predstavljenih MHC molekulima na APC. Neke γδ T ćelije glodara prepoznaju MHC klasu IB molekula, dok ljudske Vγ9/Vδ2 T ćelije, koje čine najveći broj γδ T limfocita u perifernoj krvi, su jedinstvene po tome što specifično i brzo odgovaraju na niz nepeptidnih fosforilisinih izoprenoidnih prekursora, zajedničkog naziva fosfoantigeni, koji se proizvode u gotovo svim živim ćelijama. Najčešći fosfoantigeni životinjskih i ljudskih ćelija (uključujući i ćelije raka) su izopentenil pirofosfati (IPP) i njegov izomer dimetilalil pirofosfat (DSPP). Mnogi mikrobi proizvode veoma aktivno jedinjeje hidroksi-DMAPP (HMB-PP) i odgovarajuće mononukleotidne konjugate, pored IPP i DMAPP. Biljne ćelije proizvode oba tipa fosfoantigena. Ljudske Vγ9/Vδ2 T ćelije koje se aktiviraju lekovima, sadrže sintetske fosfoantigene i aminobisfosfonate, koji regulišu endogeni IPP/DMAPP.
Nigde ne piše da su "svojevrsni receptori", da se "po njima prave antitela", da "traju godinama, pa ni decenijama", gde si našao te podatke?
Nemoj da pricas?