Citat:
B3R1:
Ne, nastavnici sve to lepo objasne. Nego je problem u tome sto matematika zahteva sva znanja od prvog osnovne do trenutnog nivoa skolovanja, da bi se stvari razumele. A u nasim skolama oduvek se ucilo po principu nauci, polozi, zaboravi.
Nisam baš pažljivo pratio temu, pa ne zamerite.
Da li nastavnici dobro objasne je upitno, ali pretpostavimo da je tako. Problem je u ovome što kažeš, nauči i zaboravi. Kako možeš da zaboraviš nešto što si naučio? Gde je tu princip trajnosti usvojenih znanja? Naravno, ne možeš danas izaći na ispit i položiti ga sa istim uspehom kao pre dve ili tri decenije, ali to nikako ne bi trebalo da znači da "nemaš pojma" o čemu se tu radi.
Rekao bih da se "u našim školama" uvek insistiralo na tome da je nivo primene najviši nivo znanja, a neki pametniji od mene kažu da bi to trebalo da bude interpretacija. Ako se konkretno govori o elektrotehnici ili fizici, ne može se sve svesti na račun, imaš neku hrpu podataka, imaš aparat, gruvaj, dođi do rešenja, ok to je to. Pa nije to to.
Imam dva tipična primera u fizici.
Mnogi će se zaleteti, pa će reći sledeće. Seo sam u auto, vozio od Beograda do Niša konstantnom brzinom od 100km/h, odmah se okrenuo nazad, vozio konstantom brzinom od 80km/h i vratio u Beograd. Koja je prosečna brzina kojom sam se kretao? Hm, pa 90km/h.
Ako se šetam gradom brzinom od 5km/h, pa onako zamišljen kao što sam uvek udarim glavom u stub, oslobađa se neka energija. Međutim, ako se šetam dvostruko većom brzinom od 10km/h, onda se oslobađa četiri puta veća energija. Jeste tako je, svi znamo da kinetička energija raste sa kvadratom brzine, ali kada se sve svede na račun, onda se iz onog "konačnog rezultata" po pravilu gubi šira slika.