Razlozi su sazdani u jednoj rečenici:
"Može im se".
Sve dok ima onih koji su spremni da plaćaju nepotrebno visoke troškove proizvodnje i enormnu zaradu u razlici između proizvodne i krajnje maloprodajne cene, dotle će im prolaziti tako. Iskustvo govori da se proizvodnja u potpunosti premešta na istok samo kada dogori do noktiju, jer - oni koriste (npr) "evropsku proizvodnju" kao marketing vezan za kvalitet: prosečni Evropljanin razmišlja u fazonu "bolje mi je da kupim auto proizveden u Evropi, nego negde na istoku". To je razlog zašto se sve velike kompanije drže toga da barem jedan deo proizvodnje (obično onaj najveći i najskuplji) ostane u Evropi. I, iako se taj termin vezuje za manje razvijene demokratske sredine (ili čak nedemokratske), postoji nešto što se popularno naziva
"kupovina socijalnog mira", a valuta su radna mesta u tradicionalno evropskim kompanijama. Na prosečnog Nemca bi poprilično loše delovala činjenica da se celokupna auto-industrija (i pripadajuća im radna mesta) gasi u korist premeštanja negde u Kinu, Indiju... gde već.
A tu imamo i rast birokratije, koji je Ivan već pominjao u raznim temama, što definitivno dovodi u pitanje tendenciju usvajanja evropskih standarda kod nas. Imam utisak da smo mi sa usvajanjem "evropskih standarda" krenuli od repa - našoj "eliti" se svidelo da prvo "malo" povećaju administraciju i buljuk neradnika. Pravi put napretka.
Nego, ja opet moram da se vratim na ono odozgo - zašto se očigledno sapliću ideje o elektromobilima i malim automobilima uopšte, nenormalno drskim cenama?
Zar je moguće da ono sranye na baterije košta koliko i neki auto D segmenta?
Pozdrav