Citat:
knight79:
nego,vidi ovog domacina,gazdu,gospodara,itd,itd iz Sakula koji obradjuje 5500 hektara zemlje...(?!)
...
ima 16 johndeere traktora,kaze da primenjuje sve moguce agrotehnicke mere,da su mu njive UVEK bolje od komsijinih i rod kukuruza mu je u proseku 10 tona...(negde 8 a negde 13)....:)
sad,ako takvo "cudo" sa svim tim masinama,avionima i kaminonima ima 10 tona prinosa,sta misllis koliki ce rod imati onaj paor koji obradjuje 10-20 ha zemlje IMT traktorom starim 20 godina?.......(i to sve tehnologijom,kako ti kazes,starom 50 godina)......tesko da ce dobaciti do tih 10 tona po hektaru...
Ovaj čovek je odličan primer za našu diskusiju. On je živi dokaz da je sa prastarom metodologijom uzgoja, apsolutnim ne praćenjem trendova već isključivo krvavim radom moguće doći do ovakve imperije.
Sakula definitivno ima vrlo modernu tehniku, ali je tehnologiju na žalost nasledio od dede. Pokazatelj toga su prinosi i generalno nemanje nikakve ideje o modernoj poljoprivrednoj proizvodnji. To kad kažeš "primenjuje sve agrotehničke mere", ti ti je ko kad u oglasima napišu da je auto u "full" opremi.. Ja još nisam video nijedan oglas za auto, a da on nije u "full" opremi, pa tako nisam sreo nijednog seljaka koji ne primenjuje "pune" agrotehničke mere.
U modernoj proizvodnji testiranje tla je prva i osnovna stvar. I to ne da testiraš par uzoraka na 5500 hektara (kao što je dotični Sakula radio. Nekad... Jednom...), već se bukvalno svaka parcela testira, ako je veća onda se testira svako par desetina hektara, svake godine. To ti je baza na osnovu koje određuješ sve. Evo recimo moji prethodnici na parcelama su uredno svake godine bacali NPK 15-ticu i UREU, onoliko za koliko su imali novca. Nakon testiranja koje sam radio prošle godine, rezultat kaže da je nivo fosfora na parcelama toksičan. Znači na tim parcelama sad moraš da baciš nešto što će neutralisati deo tog fosfora, a ne da dodaješ svake godine još više.
Dalje, ti kad utvrdiš tačno šta parceli nedostaje, i kad odlučiš šta seješ na toj parceli, ti projektuješ željeni prinos (recimo 20 tona kukuruza) i po tome praviš plan đubrenja. Đubrenje nije samo da ti u jesen rasturiš NPK i u proleće 400 kila UREA-e kao što radi Sakula, jer u čemu je poenta da baciš 400 kila azota kad će samo mali deo toga biti usvojen od strane biljke, a ostatak će do juna ispariti,biti sprat kišama, ili preći u neki drugi neusvojivi oblik. Inicijalno đubrenje se vrši za vreme setve, gde ti u zemlju ulažeš samo onoliko azota koliko je biljci neophodno u tih prvih par nedelja, a kad biljka nikne, onda tu dolazi crop management.
To podrazumeva da opet na svakoj parceli od po par desetina hektara svake nedelje uzimaš uzorke biljaka i radiš analizu tkiva. Tu tačno vidiš koji mikroelementi nedostaju biljci i to dodaješ odmah kroz prskanje ili fertigacionim sistemom koji ti je u sklopu sistema za navodnjavanje.
Menadžment azota se radi više puta godišnje, tako što ti biljci daješ više puta azot onoliko koliko je potrebno u tom trenutku, a ne da baciš jednom količinu u proleće i zaboraviš na to. Azot može da bude u granularnoj formi, ali je mnogo lakša aplikacija u tečnom stanju, a o tome sam pričao da sam ja bukvalno prvi u Srbiji koji je kupio anhidrovani amonijak (azotno đubrivo u tečnom stanju), iako se on već decenijama koristi po americi.
Naravno zaštita semena (praškasta zaštita se zabranjuje od nove godine), zaštita useva, itd. to je podrazumevano.
Mnogo bitan korak u svemu tome su i katalizatori-hemijski dodaci. Recimo za regulaciju pH vode, regulacija pH zemljišta, katalizatori za pesticide (manja količina pesticida postiže isti ili bolji efekat), katalizatori za usvajanje azota itd itd. To je cela nauka za sebe.
Ono što još postoji, a što mi stidljivo čačkamo i istražujemo su regulatori rasta odnosno narodski rečeno hormoni. To je minsko polje što se tiče propisa, jer smo mi bukvalno sve te liste prepisali u EU, i tamo su desetine hiljada hemikalija, nešto je dozvoljeno, nešto nije, pa je to više posao za advokata nego za agronoma. Ali ideja nam je da probamo manje količine toga na oglednim redovima u narednim godinama da vidimo šta će da se desi, jer možda nam baš to da tih tonu-dve sa kojima se dodatno približavamo genetskom potencijalu.
E ovo gore što sam napisao, e TO se zovu pune agrotehničke mere, a ove "pune" agrotehičke mere o kojima se priča ispred seoskog bircuza uz ladno pivce, to je sve zajebancija.