Glupost, naravno.
Kao prvo samo je mit da je muzički zapis na vinilu idealan, večan, neprevaziđen. Idealizuju oni koji nikad ni jednu ploču nisu imali.
Ploče su bile ok, dok se ne ogrebu. A ogrebu se vremenom, čak i kad neko naj, naj pažljivije rukuje. Počne da krcka, pucketa, preskače.
Da bi korisnik danas čuo pristojan zvuk, dovoljan je mini stub od 100 € i USB flaš ili kablić od mobilnog do AUX ulaza. Da bi sa ploče čuo sličan zvuk, trebala je oprema od min 1.000 €
Kao drugo, kasete su od samog početka bile neviđeni krš nad krševima u smislu ispunjenja HI-FI standarda. Sa ogromnom urođenom manom da se visoki tonovi loše snimaju i još lošije reprodukuju. Uz nezamislivo visoki šum, za današnje pojmove. Svašta se tu probalo, od Dolby systema, Cr traka, ili takozvanh "metal". Zađaba. Kasete su živele samo zahvaljujući preskupim pločama, i ekstremno komplikovanom baratanju pločama. Kasetu si mogao da poneseš na plažu i ubaciš u kasetaš koji radi na baterije.
Čim se pojavio CD - svi dotadašnji muzički zapisi su otišli na đubrište istorije. Uključujući i tadašnju zvezdu u usponu "dat" tj. kasete sa digitalnim zapisima.
Naravno, pojavom sve veće prenosne fleš memorije i CD odlazi u istoriju.
Sada na malom flešu može da se snimi čitava muzička kolekcija nekadašnjih respektabilnih DJ-eva. A svakoj pesmi pristupiš za par sekundi.
Danas hiljade omiljenih pesama snimiš za koji minut na mobilni, imaš muziku sa soborm. Aj, ponesi desetine ploča ili kaseta, pa slušaj. Ili čekaj da se kaseta premota, ako 'oćeš istu pesmu da čuješ još jednom.
Da ne pominjem on-line pristum muzičkom sadržaju.
Točak istorije i progresa okreće se samo u jednom smeru.
OTPOR blokadi ulica, OTPOR blokiranom Beogradu, OTPOR blokiranoj Srbiji