Citat:
goat:a tvoja teorija je?... koja?...
Moja teorija je:
1. Treba obići I placeve I prodavce u svojoj okolini, a i šire, ako je primerak viđen na oglasu obećavajući.
2. Ne obazirati se na to da li je prodavac pekar / lekar / apotekar / policajac ili pajac - jer ne kupuješ prodavca (niti planiraš ljubavni čin) već kupuješ auto.
3. Ne obazirati se NI MALO na hvalospeve prodavca,
("Jendek, jendek kakav jendek, taj se nije ni rodio već je jendek preskočio. I to uzduž, ne popreko"). Ne obazirati se na kilometražu na satu
4. Pogledati ukupno stanje automobila, očuvanost enterijera, stanje trapa, karoserije, motora, pratećih sistema, elektronike, opreme. Ko je totalni laik, dobro bi bilo da povede druga, rođaka, od šuraka pašenoga, majstora - pre konačne kupovine.
5. Ispružiti se prema guberu. Sa skromnim budžetom bolje kupiti očuvan auto nižeg ranga nego auto premijum brenda. Kao što rekoh na prethodnoj stranici: za stine pare je bolje očuvana Dačija nego izraubovan BMW.
6. Planirati kupovinu tako da nakon kupovine ostane finansija za osnovni servis (ulje + filteri) i eventualno osnovno ulaganje u kočioni i upravljački sistem (ako je koji od ova dva u stanju da se zahteva neka intervencija)
OTPOR blokadi ulica, OTPOR blokiranom Beogradu, OTPOR blokiranoj Srbiji