Citat:
Java Beograd:U prošlom / pretprošlom veku, kad nije bilo penzija i socijalne brige o starima - starost bez dece je značilo umiranje od gladi. Pomisli samo, da li je umoran starac od 70 / 80 god mogao da seče drva u šumi, da cepa za ogrev, da ore, da seje, žanje ? Nije.
Zato, sa dva ili tri sina, i njihovim snajama i unucima, mirna starost, u toplom domu bez brige za hranom je bila zagarantovana.
Naravno, bolesti su uzimale danak, posebno među malom decom, pa da bi neko imao dva odrasla sina koja će da vode domaćinstvo, morao je da izrodi bar četvoro, petoro dece. Ako ne i više.
Dakle, STRAH OD STAROSTI I BORBA ZA GOLI ŽIVOT U STAROSTI je terala ljude da rađaju više dece.
Ma tada se živelo malo kraće. Ali su se i deca rađala malo (mnogo) ranije tako da imaš poentu.
Ona mera koja bi možda dala nekog efekta je:
1) Da pravu penziju primaju samo oni koji imaju decu, i to u skladu sa time koliko dece im je zaposleno u zemlji i koliko zarađuju, a da ostali primaju samo neku crkavicu minorno uvećanu za svoj raniji novčani doprinos društvu, čisto da ne umru od gladi.
2) Da se zabrane privatni penzioni fondovi.
Oni koji ne mogu da prave decu neka usvajaju. A lezbosima i pešovanima naravno ne bi bilo moguće usvajanje (logično), ali time bi oni praktično bili diskriminisani po pitanju penzije pa se zaključak sam nameće u ovoj državi kojom vladaju liberali.