anon142305
Član broj: 142305 Poruke: 1492
|
Da ostavim onda neko svoje misljenje/savet, zasnovano na dva iskustva...
Mislim da bi proces ostavljanja trebalo podeliti u dva koraka. Prvo, samo ostavljanje, i drugo, istrajavanje u tome.
Za prvi korak je bitno da se nesto krupno desi. Ili prelomis u glavi, ili te okolnosti nateraju. Kod mene je to bio strah. Razboleo sam se, nisam znao sta je (ovde sam na nekoj temi pljuvao doktore koji nisu hteli da me lece, nego me terali privatno) i sumnjao sam da su mozda cigarete, ako ne uzrok, a onda da pripomazu tom stanju (na kraju se ispostavilo da nije). Kod moje supruge, koja je takodje ostavila, taj prvi impuls je bila trudnoca.
Sto se tice drugog koraka, treba identifikovati kad ti se najvise pusi i sta mozes tad da radis umesto drzanja cigare (bukvalno, sta da radis sa prstima/rukama). Ja mislim, a na takvom smo forumu, da tu moze da pomogne novi tehnicki uredjaj. Umesto da posle rucka odem na terasu sa cigarom, ponecu novi mobilni ili tablet, pa cu sa tim da izgustiram. Ako mi se pusi od autobuske stanice do kuce ili dok cekam prevoz, slusacu muziku na novom plejeru, ili cu na mobilni prebaciti omiljenju seriju (ja cesto pustim Nepristojne ljude, ono, ne gledam, samo ide zvuk). Mozda je ovo nekom cudno, ali meni je to bolje nego da ispusim jednu na brzinu. Kod moje supruge, drugi korak je bilo dojenje, nije htela da se vraca cigaretama, da ne bi trovala dete.
Najveca "opsanost" su izlasci (svadbe, kafane...). Popije se malo i nekako ti se cigareta sama trazi. Ovde sem gvozdene volje malo toga pomaze. Doduse, ja odkako sam dobio dete, sve manje i idem negde, tako da ovaj problem nemam.
|