AMERIKANCI I GOOGLE USTALI PROTIV PRELASKA INTERNETA U RUKE UN I PLAĆANjA ZA TRANSFER SADRŽAJA
Učesnici konferencije slušaju govor Hamduna Turea, generalnog sekretara ITU
OKO 2.000 delegata iz 193 zemlje okupilo se na Svetskoj konferenciji o međunarodnim komunikacijama (WCIT) u Dubaiju radi pregovora o telekomunikacijskim propisima koji nisu menjani od 1988.(pre nego što je internet ušao u javnu upotrebu).
Konferenciju je organizovala Međunarodna telekomunikacijska unija (ITU), specijalizovana agencija UN-a, koju zagovornici slobodnog interneta optužuju da želi preko ITU-a da „preuzme kontrolu nad internetom".
Google-ov internet guru i inovator Vinton Cerf, kojeg u Sjedinjenim Državama zovu jednim od „očeva interneta", mesecima lobira protiv Međunarodne telekomunikacijske unije, smatrajući je produženom rukom brojnih nedemokratskih članica UN.
„Danas je slobodni i otvoreni internet u opasnosti", iznio je Cerf u nedavnim javnim obraćanjima.
Sjedinjene Države su, kao i Google, ustale protiv prelaska interneta u ruke Ujedinjenih nacija.
Naknade za međunarodni transfer podataka druga su sporna tema o kojoj se vodi rasprava i na Konferenciji u Dubaiju.
Na pregovaračkom stolu je novi model isporuke internetskih sadržaja, popularno nazvan „ko šalje-plaća" (engl. sender pays), koji se najlakše može uporediti sa nadoknadom za međunarodne telefonske pozive. Ovu nadoknadu bi plaćali vlasnici internet servisa, a nadoknada bi se plaćala za prekogranični prenos podataka. Na primer, ako se neko u Srbiji spoji na YouTube, ova bi kompanija morala da plati naknadu srpskom internet provajderu preko kojeg se dotični korisnik povezao sa ovim servisom, jer bi se radilo o međunarodnom transferu podataka. Drugim rečima, trošak bi se zaračunavao pošiljaocu podataka (YouTubeu) po jednakom principu po kojem se američkom korisniku naplaćuje telefonski poziv kad poziva nekog u Srbiji.
Obzirom da se na velike internet servise kao što su Google, YouTube, Facebook, iTunes, Netflix itd. spajaju stotine miliona korisnika iz celog sveta, kompanije vlasnice tih servisa bile bi dužne da plaćaju enormne sume telekomunikacionim kompanijama u zemljama gde žive korisnici njihovih sadržaja - npr., u Evropi.
Ne čudi da je ova zamisao o internet „carini" potekla od ETNO -a, grupe koja okuplja evropske telekomunikacione kompanije, kao što su „Vodafone Group", „Telecom Italia" i „France Telecom", jer su one te u čije kase bi se slivali prihodi od pretežno američkih isporučitelja internet sadržaja. Ako bi ovaj predlog bio prihvaćen, bio bi to kraj besplatnog transfera podataka između zemalja, a davaoci usluga bili bi praktično oporezovani za dostavu internet sadržaja u inostranstvo.
„Ovo je vrlo zabrinjavajuće. Ta bi nadoknada stvorila značajnu pravnu i komercijalnu nesigurnost", komentarisala je Seli Šipman Ventvort (Sally Shipman Wentworth), direktor pri organizaciji „Internet Society".
Sa druge strane grupa ETNO svoj predlog pravda mišljenjem da bi uvođenje nadoknade za inostrane (najviše američke) portale osiguralo povraćaj ulaganja telekomima koji su gradili širokopojasnu infrastrukturu, a koju sada besplatno koriste velike inostrane kompanije da bi plasirale svoje sadržaje međunarodnoj javnosti.
Velike kompanije bi mogle da doskoče ovakvoj „internet naknadi" tako što bi postavile servere u inostranstvu, čime bi izgubile status inostranih isporučioca sadržaja. No, manje kompanije koje nemaju sredstava za dodatne servere bile bi prisiljene da plaćaju ovu naknadu - ako bi za to imale novca.