Problem je u tome što se pored klasičnih ratova putem oružanih sredstava, vode i medijski ratovi koji na kraju donose pobedu jer od njih zavisi broj pristalica. Nema više ono ratovanje između direktno uključenih sukobljenih strana već se vrše raznorazna medijska lobiranja i tu se na kraju uključuju strane sile kojih se uopšte taj sukob ne tiče, a time se dovodi do još većeg broja koletarnih šteta u cilju ostvarenja milosrdnih ciljeva. A pošto je tu Libija i libijska nafta, eto osnovane sumnje da je neko odlučio da što da Gadafi kontroliše svoje izvore kada to mogu da rade moćni Ameri i njima slični preko svojih bedno plaćenih vazala i još bednije plaćenih pripadnika naroda i narodnosti. Posle Maršalovog plana, ne videh nigde da su akcije tipa Milosrdni anđeo donele dobrobit narodu određene države a u nekima je prošlo i preko deset godina od nametanja demokratskih vlada. Na ulicama Iračkih gradova i dalje se puca, Avganistan isto, Kosovo katastrofa - niko od njih ne živi bolje.
A kad već vršite paralelu sa Kosovom: Evidentna je istina, ono što niko ne sme da da kaže da je Kosovo izgubljeno da od 1999 godine, tj od trenutka ulaska međunarodnih mirotvornih organizacija tamo i povlačenja srpske vojske ono više nije srpsko, niti će ikada više biti. O tome se zna ali svi ćute, a Dačić dobio packe zbog izjave da je jedino rešenje podela Kosova a koja ako se pogleda istorija (počev od Nemanjića) je nemoguća iz razloga što je nemoguće podeliti Kosovo a da sve važne crkvene građevine pripadnu Srbiji (a zna se kome ne odgovara da nešto od toga bude na Kosovsko-albanskoj granici).
S druge strane, niko nikada ne priča kako su "jadni" šiptari još '70.tih i '80.tih godina bez ikakvog povoda napadali srpske kasarne i karaule, da je bilo upada iz Albanije na karaule i to od strane njihove regularne vojske, da je u tom periodu sve bilo znatno jeftinije na Kosovu a plate iste ili čak znatno veće, kako se ne bi Srbi odseljavali i ostajali tamo uprkos gotovo svakodnevnim provokacijama od strane šiptara (srbi na kraju nisu uspeli da se odupru i/ili su se polakomili na basnoslovno velike novčane ponude za svoje kuće, stanove i/ili imanja - a i što ne bi: ako im je neko nudio novac da odu sa teritorije na kojoj su stalno izloženi egzesticajalnim i životnim rizicima, a sa tom sumom u Srbiji mogu da žive najmanje 10godina ko bogovi); da je bilo pekara (a zna se ko je nekada držao pekare i poslastičarnice - albanci) gde nije mogao hleb da se dobije na službenom srpskom jeziku. A ovo o čemu pričam je istina, potpuna istina koju može da vam potvrdi bilo koje vojno lice koje je imalo "čast" da u tom periodu služi državi na Kosovo, a ako je još u pitanju neka karaula ili kasarna u pograničnom pojasu sa Albanijom, priča će biti "živopisnija". A, da: upada je bilo i za vreme bombardovanja, pa su jadni kosovski albanci-šiptari imali i kopnenu ispomoć.
Ako već skrećem sa teme, ne mogu da preskočim ni ratove u EX-YU: Iz svih tih nemilih događaja, gledano očima "nepristrasnih" stranih medija ispada da su ovde na Balkanu jedini zločinci i koljača Srbi dok su svi ostali bili i ostali "nedužne" ovčice koje ničim nisu zaslužile klanje i nisu ni svesne šta su sve prošli. LAŽ.
Prema, tome: sklonija sam da verujem da Gadafi govori istinu (ili da bar mnogo manje laže), jer novija istorija je puna savremenih zamaskiranih predatora koji pod plaštom milosrđa uništavaju države i narode.
Nema nikakvog pozitivnog Arapskog proleća, već samo postavljanje korisnih piona na vlasti. Za par godina, kao što je bio slučaj sa Kurdima, sadašnji jadni ugnjetani pobunjenici, kada ojačaju postaće novi separatisti, koji će biti strah i trepet za demokratske narode Amerike i Evrope. A znate li šta će se desiti kada ovih bude dovoljno? - Eto, nama opet "turaka" i novih "janjičara", sem ako nas (svet) ne spasu Kinezi.
Iskreno, ni ja ne znam ko je Drecun a ni ne zanima me posebno. Činjenica je da novinari isplivaju na površinu posle reportaže života - to je njihova ulaznica u otvoren javni život (ili bi tako trebalo da bude) a do tada su samo inicijali koji potpisuju novinske članke.
ER