Dobacio si mi jako dobru loptu sa ovim komentarom:
Citat:
Ne znam da li si čuo za jednog od najvećih fizičara XX veka Ričarda Fejnamana (dobitnika Nobelove nagrade zajedno sa Tomonagom i Svingerom za otkriće kvantne elektrodinamike). On se nalupetao o nauci kao maksim po diviziji, negirajući recimo postojanje kompjuterskih nauka i svrstavanje toga u inženjering, jer zaboga, nauka je proučavanje kako svet funkcioniše, a nalupetao se još mnogo toga (ima na jutjubu). Šta misliš, da je to uticalo na njegov naučni ugled? Jok vala, masa se palila i žarila na njegova lupetanja, a za njegov naučni ugled su bili relevantni isključivo njegovi rezultati. Koliko samo matematičara i fizičara negira tehničke nauke, a o pravnim naukama da ne govorim (jer je zaboga pravo ljudska konvencija). To je verovao ili ne toliko normalno među njima (a imaju ozbiljne rezultate objavljene u prestižnim časopisima), da sam sreo više takvih, nego onih koji shvataju nauku drugačije i nikome dlaka s glave nije falila zbog toga. Dokle god imaš rezultate, ti si OK.
sto cini jako dobar uvod u neke stvari koje vidim da moram da ti razjasnim.
Podrazumevaj da ovaj konkretan post nema nista sa tvojom konkretnom licnoscu. Posluzice
mi radije da ti objasnim kakva je relevancija i smisao mog pozivanja na Silicijumsku
Dolinu.
Instituciju akademije od kad postoji prati jedna losa tradicija - tradicija koja bi
se mogla nazvati "bullsh*t & grand drkadzija".
Sustina je upravo to sto si napisao u primeru o Feynman-u, a svodi se na "stekni ugled
pa cepi iz sve snage, i ono sto treba, a narocito ono sto ne treba".
Tokom svog bivstvovanja na akademskim ustanovama nagledao sam ga se u raznim kombinacijama.
Najniza i najprostija, balkanska varijanta je vidjena na umetnickom fakultetu, pravoverni i
nedodirljivi posto bi se do ranga dovukli raznim pocetnim uslovima (ratna sirocad, kuriri NOB) +
burazerskim vezama i dogovorima preko djuveca i ljute u zadimljenim kafanama, uzimali bi
sebi za shodno da maltretiraju sve ispod sebe uzurpiranim pravom na sud o umetniku i umetnickom
delu, po mogucstvu da izbacuju sa posla itd.
Iznenadjujuce, daleko kompleksnije i prefinjenije varijante sam vidjao na tehnickim skolama.
Ne-iznenadjujuce, u objektivnijem okruzenju su rascicavane prilicno brzo.
Jedan tvoj kolega, ponosni vlasnik teoreme iz statisticke teorije informacija je konacno
saznavsi da ga kolegijum ne vidi kao dovoljno ozbiljnog da bude Dean cele skole, poceo je
da sprovodi siroku lepezu poteza, od pukog egzibicionizma (parada sa Ferarijem sa sisatim
plavusama po kampusu) preko otvorenog sikaniranja kolega, zbog cega je ekspresno zamoljen
da pronadje sebi drugu instituciju.
Jedan drugi lik, perjanica istrazivanja o pravljenju cipova u tom periodu, bio je izraziti proponent
teorije da je buducnost pravljenja cipova u galijum-arsenidu, i isticao vise puta da na silicijumu
nema sanse da klok frekvencija predje 100MHz. Svoj period slave od nekih 5-6 godina je video
kako propada kada su upravo kompanije u Silicijumskoj Dolini uspele da pokazu kako je njegova
teorija neodrziva. Prica se da je ekipa koja mu je presudno oborila celu pricu nastupila polu-diplomatski,
pola-zajebantski govoreci "znamo mi sve sto ste rekli, ali znate cistac je drskom od metle
zakacio neke prekidace u fab-u, pa smo potpuno slucajno postigli f clock-a od 200MHz".
Naravno, privilegije predhodne slave je zadrzao, ofis je nastavio da ima i ima ga verovatno i dalje,
tenure mu je jos uvek vazeci, jedino sto iz nekog razloga preferira miran zivot u jednoj dalekoj
banana-republici, gde je odjednom otkrio sve cari zivota u prirodi i ekstremnih sportova.
U ovom pogledu, na sasvim drugom polu je Silicijumska Dolina.
Ne treba dugo da se shvati da je u poredjenju sa bilo kojom akademijom bilo gde, striktno
no-bullsh*t okruzenje.
Bilo koje drugo slicno industrijsko okruzenje tuce sumom kvalifikacija ljudi koji tu rade.
Takodje, u poredjenju sa bilo kojom drugom IT industrijom, pravila igre su jasnija
i surovija nego bilo gde:
- Znas sto nam treba ? OK.
- Ne znas ? Bezi, ne gnjavi nas sa teorijama, vreme nam je dragoceno.
Nepotrebni, slabo i neadekvatno kvalifikovani nemilosrdno ostaju bez posla. Sigurnosna
mreza socijalnih davanja traje 2 nedelje, ne po zakonu, nego vise po ustaljenom obicaju
da dobijes platu za jos dve nedelje.
Odgovornost za up-to-date skillset je na individui. Ne pomaze stara slava, akumulirani rezultati,
ugled....jednostavno koncept "grand drkadzije" nema prodju.
U jos jednom pogledu vladaju ostra nepisana pravila - cist I/O sa kolegama. U "I" pogledu,
neko ko ne procita tehnicki dokument kako treba, a insistira na svojoj verziji i nekoj svojoj
logici, brzo mu se stavi do znanja da njegovo sr*nje nece proci. U "O" pogledu, onaj ko puca
mimo mete, tj. gadja ono na sta nema pravo, ili je kvaran ili namerno neprecizan u izvodjenju
zakljucaka koji ne sleduju ne bi li izazvao stetu biva eliminisan, ne retko i tuzen.
U poredjenju sa istinosnim kriterijumima akademije, pokazalo se nebrojen broj puta - znatno
je cistija sredina.
Necija pogresna akademska teorija moze da se vuce i nekoliko godina dok se ne dokaze suprotno,
zbog cega ce slabo ko snositi krivicnu ili materijalnu odgovornost. Pogresna teorija u konceptu
u konkretnoj industriji znacice gubitak materijalnih sredstava, poslova, a u ekstremnim slucajevima
(dizajn medicinske opreme, lasera za operacije) i najteze posledice - gubitak zdravlja pacijenta
cesto i zivota.
Slicno poredjenju izmedju kristala kvarca i puke RC mreze, klasa zahtevane tacnosti u rezonima,
implementacijama, svakodnevnoj licnoj odgovornosti individua prema istini za koju su zaduzeni
moze se uzeti kao referentnija nego ono sto se u gro slucajeva srece u akademiji.
Za razliku od rezultata research-a koji se mogu lazirati i proci jako dugo dok se ne otkrije prevara.
Rezultati laziranja kvaliteta masovnog proizvoda imaju ogroman i surovi QA u trzistu koje nece
oklevati da proizvod vrati u radnju i pare trazi nazad.
Iz ove price moram naravno, izuzeti domen matematike, gde su stvari ciste pa su ciste, ili nisu
ciste uopste. Takodje moram izuzeti ujdurme venture kapitalista, manipulacije sa vrednostima
stokova, lazno prikazivanje i prikrivanje rezultata (najsveziji primer je "Solindra"), ali taj aspekt
price nije inherentan, desava se na povrsini zbivanja, ne reflektuje unutrasnje stanje stvari.
Susreti izmedju ta dva koncepta se desavaju svakodnevno, sa vidno asimetricnim rezultatima.
Po nekim statistikama, svaki 10-12-ti Ph.D. ne moze da nadje svoje mesto u industrijskom
okruzenju Doline. Ili ne ume da misli brzo jasno i efikasno, ili ne ume da se izrazava, ili mu
je sujeta ogromna, ili nije navikao na ritam desavanja....masu puta ne prodje ni tehnicki deo
intervjua. Imaju oni svojih social klubova, ono jedno mesto sa "OO" sa sarenim ljuljaskama gde
mogu svojoj posebnosti da puste na volju bez neke preterane odgovornosti prema parama,
ali ima i ono drugo mesto sa "PP" gde pravi momci uzimaju stvar u svoje ruke i sa pravim proizvodima
i dozom bezobrazluka menjaju svakodnevicu planete.
U obrnutom smeru, mladi studenti sirom USA i zemalja Zapada, traze i insistiraju da ili obave
internship, ili da izmedju MS i Ph.D provedu nekoliko godina u svojoj struci. Po povratku skoro
bez izuzetka razvaljuju to cime se bave.
Interesantna ilustracija sta se i kako desava sa tipovima koji sa manirima "grand drkadzije",
velikom reputacijom i starom slavom a sa malim rezultatima zalutaju u pogresno okruzenje,
moze se videti u prici o Palmu (lik se zove Mercer)
http://www.theverge.com/2012/6...hp-inside-story-pre-postmortem
(pogledati deo "Skunkworks")
Iz svega prilozenog, iz svih pobrojanih razloga, smatram svoje dugo i kvalitetno trajanje u
okruzenju Silicijumske Doline parametrom koji o nekim stvarima govori jasno, i isticacu ga
bez ikakve unutrasnje rezerve, sa ponosom.
[Ovu poruku je menjao milanche dana 03.09.2012. u 08:29 GMT+1]