Citat:
ma OK to stoji ali ne volim previše elektronike(tj. oslanjanja na istu) u tim novim avionima, i odsustvo nekih analognih instrumenata (recimo frapirao sam se kad sam pročitao da piloti AF447 nisu mogli uopšte da vide AoA)
Elektroniku danas ne možeš da izbegneš ni u automobilu. U B777 sve je elektronika, pa opet pričamo o jednom od najpouzdanijih aviona današnjice. Normalan čovek se uvek zapita za pitanje sigurnosti, u smislu pouzdanosti tehnike i bezbednosti od terorizma, ali pošto se informišeš o osnovnim stvarima na Netu i letiš avionom 1-3 puta i pošto se uveriš koliko se o svemu ovome brine (i bez da se ti brineš) onda strah biva odmenjen oprezom/kompletnom opuštenošću i onda ćeš početi da razmišljaš kao 97% putnika, kao što je Dimković ranije pisao, letenje avionom je jedna usluga plaćena parama. Ako letiš low cost, onda te zanimaju samo prevoz od tačke A do tačke B (na koji aerodrom slećeš), cena karte, težina prtljaga koji ulazi u osnovnu cenu i cena po dodatnom kilogramu, udobnost sedišta/veličina prostora za noge i isključivo po ovim kriterijumima i upoređuješ ponude avioprevoznika. Ako ne letiš low cost, odnosno letiš iz Srbije u USA/Kanadu/Australiju/Kinu/Južnu Ameriku ili Afriku, onda si, po prirodi stvari, zainteresovan za još neke stvari prilikom izbora avioprevoznika: pošto hvataš konekciju, koja su vremena poletanja i sletanja (da li imaš na raspolaganju 1 sat između letova, pa ćeš u slučaju kašnjenja prvog leta morati, na primer, da čekaš let sledećeg dana ili imaš 5 sati između, pa si opušten), da li moraš da imaš laptop/tablet ili je sistem za zabavu kvalitetan i opskrbljen dovoljnom količinom filmova i muzike (da ne umreš od dosade na letu od 10 sati), kakvog je kvaliteta klopa, šta ti se nudi od pića, kakav je frequent flyer program (nebuloza ili možeš da ostvariš neke uštede), koliko je ljubazno kabinsko i zemaljsko osoblje itd. Prosto, kao i sa svakom drugom vrstom usluge/robe koju si pazario – iz nekih dilova izađeš i kažeš „Bogu hvala da je gotovo, nikad više“, a iz nekih izađeš sa osmehom i kažeš „Super, baš bih voleo ponovo ovako isto“.
U celoj ovoj računici jedan JAT sa svojim prastarim pohabanim avionima i "ja da ti teram muve" filozofijom oslonjen kompletno na državni budžet - nije imao šta da traži, ali se nadamo da će Air Serbia itekako imati šta da traži, pogotovo jer, ako je sudeći po novinskim člancima, stvar ide u pravom smeru: nabavlja se veći broj novih i odličnih aviona, organizuju se pošteni "ni po babu, ni po stričevima" konkursi za zaposlenje neusvinjeni korupcijom i vezama, a iza nas staje jedan Etihad - kompanija koja zna kako se organizuju stvari i pravi profit od prevoza putnika i robe i sve to u jednom povoljnom trenutku kada nije naučna fantastika poželeti da preuzmeš dobre delove tržišta Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Makedonije, pa i Hrvatske i Slovenije (postoji ta ideja da se iz Beograda leti za USA sa sletanjima u Zagrebu i Ljubljani).
Uopšte se ne treba udubljivati u tu činjenicu da je Etihad arapska kompanija, jer je njihov menadžment sastavljen od Australijanaca, Britanaca, Nemaca, Amerikanaca i ko zna koga još sve ne. Da smo i mi bili mudri da za menadžere po državnim firmama postavljamo one koji vrede, bez obzira da li se radi o kompetentnim Srbima ili strancima koje "iznajmljujemo", a ne zadrigle komunističke direktore holesterolaše i upadljivo nesposobne, a elementarno nepismene, stranačke vojnike - danas bi JAT kupovao Etihad, a ne obrnuto.
[Ovu poruku je menjao Kangrga dana 19.08.2013. u 03:18 GMT+1]