Jedna od tih pojava jeste ogroman bum kupovine malih pasa i to od nelicenciranih (ili, tacnije, neprijavljenih) 'uzgajivaca'
Ovo pokazuje koliko ne poznaješ stvari. Očigledno ti je mozak negde u inostranstvu, a ne u Srbiji.
Ne postoje "licencirani" odgajivači već samo oni koji prodaju pse sa rodovnikom i bez njega. KSS (kinološki savez Srbije) je deo FCI (međunarodne kinološke organizacije) i svaki rodovnik izdat u Srbiji može da se verifikuje u svakoj zemlji članici FCI. Jedina razlika kod prijavljivanja odgajivačnice je u tome što se prijavljuje KSS koja prosleđuje FCI koja izdaje karton o potvrdi odgajivačnice.
Nije neophodno imati prijavljenu ogajivačnicu da bi psi bili regularni, dovoljan je rodovnik koji izdaje KSS. Kada imaš odgajivačnicu psi u rodovniku dobijaju "prezime" koje je u stvari ime odgajivačnice pa tako ako vidiš da piše Rea Ledi Rea znaš da je iz ogajivačnice "Ledi Rea" i ako se baviš rasom automatski znaš ko je odgajivač i koji kvalitet psa dobijaš.
Kad se bolje razmisli, svaki mesanac je nastao od nekog rasnog psa.
Ako tako površno gledamo svi psi su nastali od šakala, bar tako piše u knjigama.
3. Pre kupovine ili udomljavanje, upitajte se zasto se insistira na malom uzrastu psa. Ako je razlog: 'Nema prostora u stanu-, sto vecina govori, htela bih da vam kazem da pas srednje velicine zauzima svega 10-20cn kvadratnih vise od malog psa.
Ako izuzmemo najmanje pse do 2 kgr i one od 70 i više ostali (a to je prosek) praktično zauzimaju jednak prostor. Pri tome mislim na situaciju kada negde legnu jednako moramo da ih preskačemo. Razlika je u tome što veliku pas može lako da dohvati nešto sa stola ako nije vaspitan i što više jede od malog, potrebno je više pšampona itd.
5. Udomljavanjem ljubimca koji nije vise stene, postoje visestruke dobiti za vas. Takav pas je vec socijalizovan, naucen na povodac, na komande... To je udomitelj vec uradio. Ovakvi psi su jako adaptivni i beskrajno zahvalni svojim spasiteljima. Takodje, ne prezajte ni od kupovine psa koji vise nije stena, ako se bas odlucite za kupovinu. Ali, potrezite registrovane uzgajivace.
Ovo iskustvo nemam p ane mogu da komentarišem. Uvek sam uzimao štene od dva meseca koje u svemu prilagodim sebi.
2. Primer koji ste naveli da ste parili svog pas (ili, da prevedem, parili svog kucnog ljubimca) spada u jedan od razloga zbog koga sam pokrenula temu i zahvaljujem sto ste tim primerom potvrdili neke od stvari o kojima sam prethodno govorila. Za tih 11, 12 ili 13 koliko ste udomili/poklonili iili sta vec, moglo je drugih 11,12 ili 13 napustenih pasa iste rase da se udomi, a to nikako nije mali broj. Trenutno, i to sto ja znam, 6 predivnih pit bulova/staforda ceka da se udomi, jer su napusteni i izbaceni na ulicu.
I, da povezem sa tackom broj 1, slusajuci Vas reklo bi se da ni jeddan od njih ne bi mogao da se socijalizuje... Hmmm...Ili ste to mislili na mesance... Ako da, izvinite, ali onda moram slatko da se nasmejem... Zelela bih da sam u mogucnosti da Vam prosledim adresa vlasnika koji su udomili mesance, pa da Vam oni licno prokomentarisu Vasu tvrdnju. No, nebitno...
Ja cu jos jednom apelovati... Ne parite svoje kucne ljubimce bez potrebe, a po najmanje zato sto mislte da im je potrebno za zdravlje. Informisite se, istrazujte... Ne radite stvari po tzv. inerciji.
Napisano je za mene besmislica! Zašto bi neko udomio tuđih 11, 12 ili 13 pasa, a ne svojih!? Zar ne treba da parim svoju kerušu da bih udomio neke tuđe pse samo zato što ih je previše!?
Psi vole da se pare mnogo i često. Naravno da je za kerušu zdravo da se pari i nije dovoljno jedanput, recimo da su tri parenja minimalan broj koji je povoljan po zdravlje. Svako ko kaže drukčije je neznalica. Ostavite me interneta gde piše ko stigne, posebno Amera gde je sve posebno i drukčije i okrenuto prvenstveno novcu. Pročitajte stručne knjige profesora pre svega iz Engleske, ali i Nemačke, Francuske, Španije, Belgije... to su najveći poznavaoci pasa.
Što se socijalizacije tiče Kamikaza je verovatno mislio na privikavanje na vlasnika i poslušnost. Pod socijalizacijom se podrazumeva privikavanje na kompletnu okolinu, ljude i druge pse, privikavanje na urbani život. Kažemo da je pas socijalizovan ako kod izvođenja napolje ne stvara nikakve nevolje nikome i lako se kontroliše u prostoru i ne prlja ga.
Lično sam veliki protivnik poklanjanja pasa. Psa prodam za simboličnu sumu ako treba, ali ne poklanjam. Ne tvrdim da je pravilo i da sam u pravu, ali lično iskustvo je loše i u mnogim slučajevima gde su psi poklonjeni kratko su živeli, a često i prosleđeni dalje kada vlasnik shvati da pas nije za njega.
Veliki problem je uzimanja pasa deci, posebno iz azila. Ovo iz azila zbog toga što izgleda da to nekako stvara manju obavezu u glavama primalaca verovatno zato što ništa ne košta, a dobra rasna igračka košta u stotinama pa i hiljadama eura. Sasvim mala deca se zadovolje za tri dana i onda pas postaje teret roditeljima. Malo veća deca (recimo oko 12 godina) mogu sasvim dobro da funkcionišu sa psima, ali ubrzo dođe pubertet i zaljubljivanje i pas više ne postoji. Nagledao sam se takvih primera za izvoz. Ne zaboravite da očekujemo da pas živi do 12 godina. Svež primer je u mom drugaru koji me je proganja da ga posavetujem kojeg psa da uzme devojčici koju su jedva dobili i zaljubljeni su u nju. Kategorički sam rekao da ne uzimaju psa i da idu u parkić da se dete poigra sa tuđim. Naravno nisu me poslušali i eno ga nerasni pas u kućici na dva metra lanca već godinama i niko ne obraća pažnju na njega.
Gledajući kraj u kojem živim utisak je da je smanjen broj napuštenih pasa. Svakodnevno šetam psa po obližnjoj šumi i ranije sam znao svakog ponedeljka da nađem ponekog napuštenog psa koje ljudi tu ostave naivno verujći da će se snaći. Tu žive čopori koji prihvate ili ne prihvate došljake. Ako ih čopor ne prihvati nastaje dalja muka za te pse. Čopori slabo prihvataju došljake zato što je to borba za hranu. Nekoliko rasnih sam uspevao da nekako udomim.
Ako misliš da ništa nisam uradio za nearsne pse grdno se varaš. Svojevremeno sam stajao na Slaviji i drugim mestima nudeći štence za jednu organizacijui išlo je jako teško. Od jednog do drugog izlaska psi se smeštaju kod članova.