Nakon jezičke ekskurzije u kojoj su me pojedinci duboko razočarali vratio bih se pitanju udomljavanja starijie štenadi i odraslih pasa.
Citat:
LepoPace:
@Savo, hvala za učesce u ovoj diskusiji. Naravno, imate pravo na svoje mišljenje.
Treće uvrženo mišljenje koje je daleko od istine jeste da je psa najbolje udomiti kad ima 2-3 meseca i sve ono što ste sa tim u vezi napisali.... Mislim da niste ni svesni koliki demant bi Vam uputili svi oni vlasnici (a, ima ih - srećom - veliki broj) koji su usvojili pse od ne samo vise od 5-6 meseci, vec i od 4,5, 6 ... godina. I, jos jednom, zbog ovako pogrešno uvrženog misljenja, ja sam pokrenula ovu temu.
Opet, apelujem na vlasnike budućih kućnih ljubimaca, istražite, istražite, istražite.... Ogroman broj primera i studija postoji objavljenih na Internetu, pogotovo na engleskom jeziku...
Savo, izvinite, ali ne bih mogla više da ulazim u to što ste napisali... Stojim iza svega onoga što sam rekla.
Napisao sam da nemam lično iskustvo sa uzimanjem pasa starijih od 2-3 meseca, ali sam se koječega nagledao u životu pa i lično učestvovao u tome.
Verujem da si shvatila kako nakon dosta decenija provedenih sa psima (a i sada mam psa, naravno) sam veliki ljubitelj te vrste životinja. Problem tvog pisanja je što sve što napišeš je generički, mehanički tako da to može da se nađe na bilo kom forumu ili sajtu koji govori o ovoj temi. Treba govoriti konkretno i davati konkretne primere kao što sam ja uradio.
Imanje psa je jako ozbiljna stvar! Pas nije igračka i ne traje tri dana već mnogo godina i za sve vreme moramo biti odgovorni vlasnici inače teško i psima i nama i okolini. Zato eventualnim budućim vlasnicima treba reći pravu istinu, treba ih na vreme upozoriti o mogućim problemima i teškoćama. Na moje ogromno iznenađenje mnogo puta u životu sam se sreo sa ljudima najvišeg stepena obrazovanja koji ništa ne znaju o psima, uzmu ih pa ubrzo ne znaju šta će sa njima.
Problem usvajanja odraslih pasa je mali ako se usvaja pas koji je imao vlasnika prethodno pa iz nekih razloga ne može više da ga ima. Međutim, može biti ozbiljan problem ako se usvaja već izgrađen pas koji je pokupljen sa ulice. Ne znamo kakve su sve traume ti psi preživeli i kako će to da se manifestuje. Najčešće su takvi psi zaplašeni i boje se mnogo čega, a neretko budu agresivni u svom strahu, uglavnom prema drugim psima, ređe prema ljudima.
Evo ti par primera na ovu temu.
Svojevremeno sam u obližnjoj šumi našao ostavljenog rasnog psa. Bio je u lošem stanju, izgladneo i neverovatno zaplašen. Bio je usamljen jer ga nijedan čopor nije prihvatio. Nije hteo da mi priđe čak ni na nuđenje hrane. Ostavio sam popriličnu količini hrane i kada sam se kasnije vratio sve je pojeo. Kasnije su ga uzeli poznanici koji su imali psa te rase. Od starta je pas pokazivao samostalnost time što je odlazio da lunja kada je on to hteo jer je na to navikao. Kako je stario približio se usvojiocima pa nije više odlazio od njih jer se plašio da ne izgubi to što je stekao. Sa druge strane bio je ozbiljno bolestan što se nije odmah znalo. Mnogo vremena i novca je potrošeno na njega i ostao je kod tih vlasnika do kraja života koji nije bio previše dug.
Drugi primer je žena koja je našla ženku i usvojila je. Ta keruša napada sve keruše koje sretne tako da mora da je drži vezanu, a psu je suština života u kretanju. Sama vlasnica kaže da su to traume života na ulici.
Treći primer je pozitivan pa ga zato i navodim. Momak je našao mladu rasnu kerušu koja se neverovatno brzo prilagodila. Naravno, ne sluša baš najbolje, ali je potpuno socijalizovana. Ovde se očigledno radi o psu koji je bio nečiji i koji nije zlostavljan i ko zna kako se našao na ulici. To je situacija koja nije prečesta ako se uzima pas iz azila.
Kod nas nažalost nema onoga što gledamo na USA tv kanalima gde sa tim psima u azilima rade sve do finalnog testa socijalizacije. Samo pas koji to prođe daje se na usvajanje, ostali se uspavaju.
Mogu još puno priemra da navedem, ali će moj tekst onda biti predugačak.
Znam da kod nas nema edukacije po pitanju pasa uopšte dok u nekim zemljama od tradicije to se radi po školama pa čak i u vrtićima. Da ne bude da govorimo samo o najrazvijenijim zemljama to se radi recimo i u Češkoj koja je do pre nešto više od dve decenije bila u dubokom pro ruskom socijalizmu, ali je to zemlja sa kulturološkom tradicijom.
Nemoj samo da ponavljaš ono
"...istražite, istražite, istražite.... Ogroman broj primera i studija postoji objavljenih na Internetu, pogotovo na engleskom jeziku..." jer je to najbesmislenije što si mogla da napišeš pogotovu kada prethodno kažeš da ti je cilj da edukuješ ljude. Na internetu piše ko stigne pa tu ima svega i svačega i moraš biti dovoljno stručan da pronađeš pravu stvar. Citiraj ili opiši tekstove ljudi od autoriteta i navedi kako su stekli taj autoritet, to je sve jako bitno.