Citat:
offmartin: Prvo za PTOd- Kobre –VSCG .
Sva srećaa za nas što to nisu bili specijalci inače bi naše KOBRE bili zarobljenici!
....itd.
Tipicno i vrlo rasireno nerazumevanje (i kod nekih drugih ucesnika u diskusiji) namene specijalnih jedinica. Na zalost, cesto se i planeri i politicari povedu za tom pogresnom slikom "Ramba" kao nekakvog ljudskog WMD-a, sto onda dovodi do pogresne upotrebe i velikih poraza, razocarenja i oziljaka. Sa druge strane, stvara se fama koja slama duh i osecaj odgovornosti "obicne" vojske ("To je suvise za nas, nismo mi specijalci.", "Zasto saljete jadnu decu/sirote mlitave trbusaste rezerviste/ u rat, zar ne postoje neki cudotvorni, neranjivi, profesionalni, digitalni, super-vojnici, koji ce to sve sami da pozavrsavaju i da vole miris napalma ujutru, mirise na pobedu?") i sprecava efikasno organizovanje odbrane od specijalnih akcija neprijatelja ("Kad vidis maskirnu uniformu i nasarano lice, baci pusku i bezi, u cik-cak!").
Procitaj "Art of War" od Sun Zu-a. Knjiga je stara valjda jedno dve i po hiljade godina, ali je jos uvek (ustvari, bez "jos", samo "uvek") aktuelna, pa ces shvatiti da je takvo poredjenje smesno. Specijalne snage su specijalne sa razlogom, a razlog je taj sto se specijalne snage koriste za specificne zadatke, cija je glavna i najvaznija osobina iznenadjenje. Njihova specijalna obuka i kvalitetno naoruzanje sluze pre svega da nadoknade njihovu malobrojnost, koja je neophodna zbog sto kasnijeg otkrivanja njihovog prisustva. U praksi gotovo nikad (osim slucajno, neplanirano ni od jedne strane) ne postoji dvoboj specijalnih jedinica, vec samo u masti militaristicki nastrojenih civila. Niko nije lud da rizikuje svoje skupe specijalce da bi nahvatao neprijateljske, ako izuzmemo eventualnu diverziju na bazu neprijateljskih specijalaca, koja sigurno ne bi bila izvedena kao bliska borba, vec pre kao miniranje ili slicno. Ali, zbog toga se te jedinice, kad nisu na zadatku, stacioniraju daleko od fronta, u objektima koji su dobro zasticeni i cuvani i upucuju na cilj izdaleka.
Paradigma borbe specijalaca nije vitesko macevanje sa priblizno ravnopravnim protivnikom, nego brzo i tiho ubijanje nozem s ledja (i skrivanje tragova borbe) primereno lopovima. Od toga odstupaju samo neke "srednje specijalne" snage, kao sto su mornaricka pesadija ili u jos manjoj meri, padobranske jedinice (oni po potrebi rade jedno ili drugo), ciji zadatak jeste da budu nesto kao elitne regularne snage, ciji osnovni zadatak jeste da jurisem zaposedaju parce teritorije - mostobran i predju u defanzivu da bi obezbedile masovno iskrcavanje "regularaca". Ovakve jedinice zaista predstavljaju asimptotu onoga sto bi regularne snage trebale da budu, u smislu opremljenosti, fizicke spremnosti (izdrzljivosti, kondicije), (regularne) borbene obuke i borbenog morala.
Ostri i tvrdi alati ("silo", "dleto") se koriste protiv mekih materijala, a protiv tvrdog se koristi otpor i brojna premoc ("meka brusna ploca"). Sove ne love jastrebove ni lisice, nego miseve i zeceve. Specijalne jedinice se koriste za (drske) akcije ogranicenog trajanja, velike brzine, viskokog rizika, protiv slabo branjenih ciljeva koji se uzdaju u zastitu skrivenoscu ili udaljenoscu od neprijatelja. Kada isteras specijalce na cistinu, nisu nista manje ranjivi od obicne vojske. Metak ubija i "Svarcenegera" isto kao i zgoljavog kratkovidog dustabanliju. Blow their cover and they are dead meet! To objasnjava sve gore pomenute debakle.
Prema tome, bitno je samo da imas specijalce i da su oni nadmocni u bliskom sukobu sa nepripremljenim, manjim,
regularnim jedinicama tvog neprijatelja. U svojoj knjizi, Sun Zu je savetovao svog feudalnog gospodara, koji je bio ljubitelj konjskih trka a imao slabije konje od svog suparnika, da svog najslabijeg konja prijavi za trku protiv protivnikovog najboljeg, svog srednjeg protiv protivnikovog najslabijeg, a svog naboljeg protiv protivnikovog srednjeg. Na taj nacin je dobio dve od tri trke. Mislim da dalji komentar nije potreban, ionako sam se previse raspisao, a ovo uopste i nije tema.