.......Ne znam gdje si ti se skolovao, ali ja te uvjeravam da struja ne tece na tom principu........
Da je školu zaobilazio u širokom luku, vidi se i po tome što ne zna kada treba da se koristi malo, kada veliko slovo,
kada zapeta !! Verovatno se školovao u Kragujevcu. Znaš, to je ono mesto u Srbiji, gde su nedavno pohapsili silne
profesore i studente, zbog mućki sa ispitima. Kad je takva situacija na fakultetima, šta mislite kako je tek u srednjim
i osnovnim školama. Inače, ova materija se proučava u predmetu Osnovi elektrotehnike, u prvom razredu elektrotehničkih
škola.
.......nase su kotlove testirali ljudi iz vince sa tehnickog fakulteta u cacku i nisu...........
Institut u Vinči jeste akreditovana institucija, ali za ispitivanje termotehničkih (i drugih mašinskih) sistema i instalacija.
Kada su u pitanju električne instalacije i oprema, najkompetentnije ustanove jesu elektrotehnički fakulteti u Beogradu i
Novom Sadu, te kompanije Imtel iz Beograda i Kvalitet iz Niša. Ispitivanja na fakultetima u Pizdincima, se uglavnom
praktikuju kada ti je potrebna forma, dok sadržaj nije bitan (važno je samo da izkeširaš neki četvorocifreni ili čak trocifreni
iznos u evrićima). To što će neko da pogine od tvog ispitivanja - koga briga.
......sigurno ce vam pokazati potrebnu dokumentaciju registraciju firme dozvole za rad patente ateste i sl.......
Registrovati firmu može svako, treba da ima samo ličnu kartu ili pasoš, i 250 evrića za depozit. Rešenjem Agencije za
privredne registre, počinje rad firme, te nisu potrebne nikakve posebne dozvole za rad.
Što se patenata tiče, interesantno je da je jedna od ove dve firme svoj patent registrovala u Nemačkoj, a druga u SAD.
Zašto ne u Srbiji ?? Nikakve ateste nemaju ni jedna, ni druga.
Jedna se, doduše kiti nagradama i medaljama koje dodeljuje BID- Business Initiative Directions (
http://www.bid-org.com/).
U pitanju je kompanija koja je specijalizovana za poslovne komunikacije i advertajzing, i koja posluje na čisto komercijalnim
principima. Dakle, nije uopšte reč o nekoj akreditovanoj instituciji, a tehnologija dodele priznanja je sledeća - BID barem
jednom godišnje organizuje dešavanje u formi konferencije (ili sajma, ili nekoj drugoj formi), zainteresovane firme se same
prijavljuju (ne kandiduje ih niko drugi) i za svoje učešće debelo plaćaju. Nagrade (razni globusi, vaze, i sl.), dobijaju svi koji učestvuju, jer su svi kandidovani u različitim kategorijama (uostalom za to su se i debelo izkeširali). Otprilike kao Zlatna medalja za kvalitet, dodeljena na šabačkom vašaru ili mokrinskoj tucanijadi.
Ista firma se ponosno okitila i CE sertifikatom !! Naravno, i ovde je u pitanju šarena laža za sitnu decu (u intelektualnom
smislu). CE znak (
http://www.ce-marking.org/), koriste firme koje imaju plasman na tržište EU, a kao znak saglasnosti sa
pravilima koja važe na EU tržištu, u pogledu zdravlja, bezbednosti i zaštite životne okoline. Sintef iz Danske, kako navode
na prezentaciji ove firme, koji je navodno ovlašćen za izdavanje CE sertifikata, zapravo se bavi istraživanjem i razvojem u oblasti ribarstva i vodoprivrede (
http://www.sintef.dk/). Zapravo, ovaj danski Sintef je deo norveškog Sintef-a, koji je
stvarno akreditovan za CE sertifikaciju. Ali zašto uopšte Sintef, bilo danski, bilo norveški, kad Srbija ima sopstveno
akreditaciono telo ATS (
http://www.ats.org.yu/) ?? Da li je u pitanju ona narodna - Daleko od očiju, daleko od srca !?