Pricas o pretpostavljenoj situaciji zaboravljajuci kolika je realna cena pristupa Internetu. Kolik danas košta najrasprostranjeniji paket, oko 1500 dinara. Dakle 1500 dinara za internet bez ograničenja. Pa da provajder daje link bespaltno ali ograničeno samo na sponzorske sajtove opet bi svi uzimali neograničen link.
Ako bi se provajder odlučio da podigne cenu neograničenog linka, koja bi to cena trebalo da bude pa da ljudi ne uzimaju taj link? I kako bi mu to uspelo kada postoji mali milon drugih provadjera koji će i dalje davati neograničene linkove po realnim cenama. I na kraju da sve to tako i napravi, zašto bi neko uopšte kupovao sponzorisani link koji ne omogućava pristup Internetu?
Prosto rečeno, pričaš o pretpostavljenoj situaciji koja je zanemarljivo malo verovatna.
Ograničenja internet linkova su već u opticaju, ali ne takva. Ograničenje koje funkcionano čini link neupotrebljivim ne može da prođe, ali može ono koja ga ne čini nefunkcionalnim ali ga čini manje kvalitetnim. Nije tajna da je tajna jeftinih internet linkova u agregaciji. Agregacija je odavno u primeni i mnogi provajderi nikako ne bi mogli da opstanu da je ne primenjuju. Većim provajderima je to način da u nekoj meri povećaju prihode, a pilićarima je to čak profitabilni model - oni profit zasnivaju upravo na takvim stvarima. Ne zabroavi i odnos UL i DL na linkovima, koji je takođe mera kojom se ograničava kvalitet.