Citat:
vaske71: Ponovicu pitanje
Za sve vas ateiste - Pitanje je kratko . Najmodernije naucno
Verujete li u Praatom ? Sve je nastalo iz Praatoma .Dakle evo povecacemo atom za xxxxxxxxxxxxxxx puta da bi dobili tacku .Evo tacka >.< Iz nje je nastao citav univerzum (svemir)
Dali verujete u ovo >.<
Ako na stvari gledam ovako: ne možemo sve spoznati, na neka pitanja ne možemo dati odgovore, ne možemo se izdvojiti i nadrasti prostor-vreme sistem razmišljanja, hoćete li mi onda prišiti tezu "pa ti u stvari veruješ, ali toga nisi ni svesna" ili mogu i dalje da budem ateista i da kažem da NE VERUJEM? Dakle, ne moram da VERUJEM ni u šta, ni u boga, ni u praatom, mogu da prihvatim da sam dovoljno mala da neke stvari ne mogu da dokučim, a da pritom ne moram da sve ono što ne mogu da dosegnem strpam u vreću zvanu bog. Mogu da prihvatim i da će sve što znam, mislim, osećam nestati sa mojim fizičkim nestankom i za mene bi bio čist egoizam da verujem samo zato što to ne mogu da prihvatim.
Često srećem ljude koji veruju u nekom širem smislu, "na višem nivou", nije im potrebna crkva da bi živeli s bogom, ali niko od njih nije imao ambicija da mi prenese kako ta ideja funkcioniše i eventualno me "preobrati".
S druge strane, ne mogu da se ne zapitam kako su neki veliki svetski umovi, koji su bili religiozni, svoje religiozne predstave uklapali sa svojim naučnim znanjima, i volela bih da mi, neukoj, neko to plastično objasni. Ona priča: zamisli dvodimenzionalna bića koja žive u jednoj ravni i zamisli da neko u njihovu ravan zabode štap, u mom slučaju ne vodi zaključku - taj štap je bog, neko/nešto sa više dimenzija koga mi ne možemo da sagledamo u svoj njegovoj veličini, a on nas "ima na tacni".
"Ne teče reka, nego voda. Kao što ne prolazi vrijeme, nego mi"