Ponuđeno 12 hiljada tona različitog oružja za proizvodnju gvožđa po ceni od oko milion i po evra
Uprava za snabdevanje Ministarstva odbrane poništila je ovih dana tender za prodaju viškova starog naoružanja koje je uskladišteno u 608. pozadinskoj bazi Generalštaba. Iako je dokumentaciju preuzelo 26 preduzeća, na tender su se javila samo dva, od kojih jedna firma nije imala potpunu dokumentaciju, pa je konkurs morao biti poništen pošto nije ispunjen uslov da se jave tri kupca. Pošto je propao ovaj krug prodaje koji je započet u martu tender će biti ponovljen.
Na prodaju su ponuđeni, između ostalog, 202 tenka T-55, stotinak oklopnih transportera, 37 protivavionskih topova, 96 samohodnih oruđa M-36, 88 haubica 122 milimetra M-38... odnosno, ukupno 12 hiljada tona pancirnog čelika u paketu po početnoj ceni od 130 evra po toni (ukupno oko milion i po evra). Pancirni čelik se koristi u modernoj proizvodnji gvožđa.
Vojska SCG prodaje naoružanje i vojnu opremu zbog predviđenog smanjenja njenih jedinica, kao i zbog usklađivanja sa odredbama Dejtonskog sporazuma.
Nekadašnja vojska bila je, po rečima potpukovnika Žarka Zagorca, zastupnika načelnika Odeljenja za snabdevanje Kopnene vojske u Pozadinskoj bazi GŠ VSCG, ispred armija Istočnog bloka po organizovanosti i opremljenosti.
– Po proizvodnji naoružanja i vojne opreme neposredno pred rat, bivša SFRJ bila je izbila na četvrto mesto u svetu, ugrožavajući i Francusku na trećem. Mnogo toga je izvučeno iz bivših republika SFRJ na ovu teritoriju. Zbog smanjenja vojske, ti viškovi se sada povlače, pa se pojavljuju interesantne stvari za prodaju i to ne samo za vojne potrebe–ističe potpukovnik Zagorac
– Na primer, sada se – dodaje on – prodaje 2.665 tovarnih kuhinja od 20 litara, koje se koriste u brdskim predelima, a transportuju se na konjima. U SCG ih koriste samo karaule prema Bugarskoj i Makedoniji. One mogu biti interesantne raznim udruženjima kao što su izviđači, gorani, jer su urađene od izuzetno kvalitetnog lakog materijala i mogu upotrebljavati razna goriva. To su koristile brdske brigade. Povučeno je i preko 110 krupnih inžinjerijskih sredstava, 150 motornih vozila, preko 120 hiljada komada pešadijskog naoružanja, preko sedam hiljada ABH sredstava – od raznih maski preko pribora za dekontaminaciju –uglavnom zastarelih. Povučene su i velike količine ubojnih sredstava.
Ipak, čini se da se sa prodajom starog naoružanja kasni pa tako i njegova vrednost drastično opada. Zagorac, inače diplomirani inženjer elektronike, kaže da modernizovan tenk T-55 s novom transmisijom i sistemom za upravljanje vatrom za koje postoje zainteresovani kupci u svetu staje oko 150.000 dolara.
– Mi smo zakasnili da modernizujemo ruske tenkove T-55 za ponudu na svetskom tržištu. Bugari su, recimo, Makedoncima za simboličnu cenu od 50 hiljada dolara maltene poklonili tenkove T-55, računajući da će zaraditi na prodaji sredstava za održavanje i na rezervnim delovima. Modernizovana sredstva i dalje mogu da se prodaju, ali država nema dovoljno novca da podupre modernizaciju takvih sredstava, mada projekti postoje, kao i probni komadi sa izuzetno poboljšanim karakteristikama, kao što su sistem za upravljanje vatrom, promena transmisije, ugrađen laserski daljinomer, pa je tenk T-55 doveden na nivo tenka T-72. I dalje postoje zemlje koje su zainteresovane, ali je problem što za modernizaciju treba angažovati firme sa cele teritorije bivše SFRJ (16 kooperanata i oko 300 malih potkooperanata iz bivših republika SFRJ). SCG nije sposobna da sama modernizuje tenkove, a kod nas nema ni dovoljno zainteresovanih državnih i privatnih preduzeća. Samo jedno državno preduzeće – SDPR uložilo je novac u modernizaciju haubica 105 milimetara, topova 130 milimetara i raketnih topovnjača, ali je to malo u odnosu na ono što bi se moglo da uradi, jer u svetu (Kina i ima licencu za T-55, kao i Indija) ima dosta sovjetskog naoružanja na koje smo se i mi oslanjali.
Što se tiče procedure, potpukovnik Zagorac kaže da sredstva mogu da kupe samo preduzeća registrovana za promet naoružanja u ovoj zemlji, uz navođenje ko je krajnji korisnik. Kad je reč o aferama ilegalne prodaje oružja koje su se ranije provlačile, ispostavljalo se da su neke zemlje koje su se kod nas predstavljale kao krajnji korisnici naoružanje dalje preprodavale.
U skladištima 608. pozadinske brigade ima i oko stotinak pokretnih radionica, a njih pedesetak sa petnaestokilovatnim agregatima je predviđeno za prodaju. Tu su zanatske radionice, prateća oprema za održavanje, a postoje i radionice za opravku naoružanja, alati, radionice za optičarske radove... za koje bi se, po rečima našeg sagovornika, mogle zainteresovati „Srbijašume” i druga preduzeća koje imaju vozni park.
U sabirno-prodajnim centrima vojska prodaje rashodovana sredstva, recimo, maske M-1 za ABH zaštitu pogodne za voćare, a mogu se kupiti čak i maske za konje ili za pse.
U Vojsci SCG sa setom se prisećaju onih vremena s kraja osamdesetih godina kada smo bili rame uz rame sa najvećim svetskim proizvođačima naoružanja, a od izvoza 1989. godina zaradili blizu devet milijardi dolara.
Dragoljub Stevanović