Daljni razvoj tenka. Kad smo pravili Vihora mislili smo da ce biti mocan iducih desetak godina. Bio je mocan za dobro obucenu posadu. Nazalost napravljeno je samo tri komada prototipa.
O ovome sto si me ti pitao diskutuje se i na
http://www2.serbiancafe.com/la...sije/mesg/42/006377830.html?53
Najvaznija je stvar da tenk ne bude komplikovan. Narocito za odrzavanje, da se lako moze popraviti i staviti ponovo u upotrebu. Dzabe vam ako imate tenk od 5 miliona dolara koji je pokvaren. Bolji je od njega jedan T55 koji je ispravan. Puno vise vrijedi na bojnom polju. To je i krajnja svrha tenka. U Kuvajtskoj vojsci imaju tenkove M84 i Abrams. 150 tenkova M84 je odrzavalo 12 majstora ( jugovica), sto je 0,08 po tenku, dok je Abrams odrzavalo 4 majstora (amera) po tenku. Nas motoras ( ne svaki, ali ih je bilo nekoliko) rastavi u sastavne dijelove motor i sastavi ga, tj popravi, dok za mali kvar Abramsove gasne turbine ista se mora slati u Ameriku. E, to je ona stavka koja se zove raspolozivost sredstva. Jako bitna za ovakve stvari. U ratu u zalivu 1991 front je bio pun pokvarenih Abramsa, dok je u toku istog rata na nasih 71 tenk bilo sljedece: jedan raspadnuti ventilator motora, jedna pokvarena bosh pumpa, jedan neispravan automat punjenja, nekoliko slomljenih prekidaca, nekoliko neispravnih radio stanica Racal Dana (tada sam u ratu popravljao i radio stanice), jedan neispravan agregat komandira tenka. Bilo je i nekoliko problema sa mjenjacima. To je bilo sve u ratnim dejstvima tenka M84 u Kuvajtu. Jednostavan za odrzavanje, jednostavan za rukovanje. U proracunim MTBF-a za ovaj tenk pokazao se kao veoma dobar. MTBF je srednje vrijeme izmedju otkaza. Dakle malo se kvari, a brzo se popravlja. Na onom mom home page vidi se power pack. To je motorno pogonska grupa koja se mjenja za 15 minuta. Tenku crkne motor, dodje ekipa i za 15 minuta tenk ima novi motor, tj pogon. I tenk ponovo raspoloziv. Za standardnu verziju motora treba jedan dan za zamjenu. Na novim ukrajinskim tenkovima tenkovski top KBA-3 se mjenja za 15 minuta i to sa vana bajonet sistemom. Gurni i zavrni. Na klasicnim tenkovima T72 i M84 po knjizi rukovanja i popravke treba 4 dana da se top zamjeni. Ja sam u ratu napravio novi metod po kojem treba oko 15 sati za zamjenu topa. Kasnije sam taj sistem pokazao u kasarni na Topcideru u Manjezu ostalim majstorima kad sam tamo popravljao tenkove T72.
Bocna silueta M84 je za 2,5 kvadratnih metara manja od najmanje bocne siluete americkog i britanskog tenka iste generacije. Onaj ko je gadjao iz tenka zna da se moze pola kvadratnog metra pogoditi sa dva kilometra bez problema, a da ne govorim o 2,5 kv.m. M84 je desetak tona laksi od Abramsa. Dakle prelazi sve mostove kud mogu ici i kamioni. Abrams to ne moze. U nasem tenku nema bas puno mjesta za komociju, a da ne govorim o komandnom tenku. Troclana posada u dosta skucenom prostoru. U Abramsu sam stojao uspravno, hodao unutra, sirio obe ruke, a da nikom ne smetam. A bilo nas je mislim sedam unutra u tenku. Americke posade cak u njemu spavaju. U nasem tenku se najljepse spava na mjestu vozaca. Pogledaj slike
http://www.aeronautics.ru/img/...are/challenger%20in%20iraq.jpg
i
http://www.aeronautics.ru/img/...iraq/m1_bagdad_apr0403_01.jpeg
pa ces vidjeti sta je grdosija na bojnom polju i lagana meta.
Danasnji nacin ratovanjaje pokazao da se puno moze uraditi iz vazduha po sistemu dodji brzo, udari i bjezi. Sad su poceli da koriste i bespilotne letjelice. Ali teritorija nije osvojena dok je cizma ne zgazi. Za to finalno gazenje treba tenk. Da sto duze bude na frontu. Da mu se poveca vrijeme prezivljavanja. E za to treba sljedece:
Sto pokretljiviji. Dakle sto veca snaga motora po toni tezine. Jaci motor. Jaci motor je i tezi, vise trosi i time smanjuje maksimalni predjeni put po jednom rezervoaru. Veci motor je i komplikovaniji, pa se prelazi na gasne turbine koje su jednostavnije, ali trose previse vazduha. Kad bi samo znali koje probleme imaju Abramsi sa prasinom u pustinji. Probleme sa precistacima vazduha. Treba ogromnu kolicinu vazduha precistiti za vrlo kratko vrijeme. Kuvajtska pustinja i prasina nije neki problem jer taj pijesak i prasina imaju tezinu, mogu se osjetiti pod prstima. Gora je pustinja centralne Azije. Nakon monsuna kad se poplave povuku, kad se blato osusi i od njega napravi fina kora, pa kad to tenk prodje, tj zgazi napravi se fina prasina sitnija od pudera koja nema tezinu. Bacite je iz ruke, a ona lebdi neko vrijeme u vazduhu. Posto skoro svi precistaci vazduha rade na centrifugalnom sistemu, tj uvuce se vazduh u centrifugalnu komoru, pa se zavrti, prasina ode na stranu, a cist vazduh u motor. E ova prasina nema tezinu te na nju i ne djeluje centrifugalna sila i ona se zavuce u motor, i pocne da smirgla stublinu. I nakon 100 km motor pocne da izbacuje crni dim.
Tenku treba sto mocnije naoruzanje. Sto veci top veceg dometa i dobra municija. Da bi se sto vise energije oslobodilo na cilju. Potkalibarna municija APFSDS 125 mm D-81 zagrijana na +55 stepeni celzijusa u trenutku opaljenja vrsi pritisak na dno caure od 6000 atmosfera. Za to treba masivni top sa masivnim zatvaracem. Za veci top treba veci tenk. Malo povecanje kalibra mjenja puno toga u tenku. Smanjuje se bojevi komplet, tj kolicina municije, jer je veca po zapremini. Idealna kombinacija je na BMP-3. Na istim ramenima topa tri orudja. Glatki top 100 mm koji izbacuje i laserski vodjene rakete, mitraljez PKT 7,62 mm i top 40 mm. Za svakog po nesto. Ovakav top kao na M84 koji je dugacak 5,11 metara od ramena topa do usta cijevi je dosta nepraktican za gradsku borbu. Ucestvovao sam u gradskim borbama kako nisandzija i nekoliko puta sam zakacio topom za kucu. Ukupna elevacija od -3 do +17 stepeni je nezgodna za klance i klisure gdje se moze odozgo gadjati po tenku. Zato je na novijim rusko ukrajinskim tenkovima uveden novi nacin rukovanja NSV 12,7 mitraljezom. Nije vise potrebno otvoriti kupolicu komandira i gadjati sa ovim mitraljezom. Sad se to radi iznutra bez otvaranja kupolice komandira. Sve se radi sa palcom lijeve ruke komandira.
Oklopna zastita. Dobra zastita je jako vazna. Da tenk bude zasticen sa svih strana. Nekad je to nemoguce izvesti. To bi puno povecalo tezinu tenka, te bi mu smanjilo pokretljivost. Zato je uvedena reaktivna zastita sa eksplozivnim plocama. Pa su onda ovedena tandem zrna koja djeluju protiv aktivnog oklopa. Pa je onda na tenkovima uveden dvoslojni aktivni oklop. Posto troslojni aktivni oklop nebi imao smisla uveden je aktivni sistem zastite kao sto je Stora 1 ili Stora 2. Sad ima i boljih sistema.
Doci ce vrijema kad ce tenk kao i npr dirzabl otici u muzej ratovanja. Ratovace se nekim novim nacinom. Nisam se nikad susreo sa Leopardom. Tenk ce se razvijati jos puno godina na razne nacine i po razlicitim filozofijama. Kao sto imas razlicitih vrsta auta za svaku priliku po nesto tako ce i tenk imati razlicite varijante zavisno od potreba trzista. A kazu da ce da nestane nafte za stotinjak godina. Hocemo li imate tenkove na vodonicni pogon ili mozda elektricni. Ko zna, tad cu biti pokojni.
Sta bi kupio za nasu zemlju. Na koju mislis. Ja zivim u Banja Luci. Ako mislis na SCG prvo bi poradio na obuci starjesina. Skolovanju. Nemas pojma koliko ima glupih i nestrucnih starjesina. Koji su vojnu skolu zavrsili tako sto su bili dobri u fudbalu ili slicno, da ne kazem aktivni u Partiji. Uce ih usko, bez potrebne sirine i razumjevanja. Sta kazes na kapetana ciji je posao da objavljuje zidne novine. Radio sam godinama sa njima. Najcesce je pitanje: A sta ce moj pretpostavljeni da kaze. Ucjenjeni prekomandom, Kosovom ili necim slicnim. Po Tehnickoj upravi VJ od oficira zaduzenih za ovaj tenk imao sam pitanja o ovom tenku iz kojih se vidjelo da su tenk vidjeli samo dva puta na TV.
Na jednom testiranju tenka u Pakistanu njihov general pukovnik, komandant oklopnih jedinica, me je skoro tri sata ispitivao o najsitnijim detaljima tenka. Ni jedno pitanje nije bilo bez veze. Nakon toga je usao u tenk i osam sati ga vozio. Licno komandant oklopnih jedinica. Zamisli general pukovnika koji u avgustu vozi tenk osam sati po pustinji. Nakon toga je dao veoma strucan izvjestaj iz kojeg se vidjelo ogromno znanje. Potkovanost sa tehnicke i sa tenkovske strane. A na poligon je dosao svojim licnim avionom sa kojim je pilotirao. Onda me je ponovo ispitivao nekoliko sati. Oko nas desetak generala. Na jedno pitanje o komparaciji svjetskih vrsta tenkova nisam znao da odgovorim. Razgovarali smo svo vrijeme na engleskom. Tada se je tom generalu obratio neki general major, predstavio se i trazio rijec. Odgovorio je na pitanje upuceno meni. I poceo da prica o tenku M84 skoro 20 minuta. Bez i jedne greske. A ja se rastopio. U najsitnije detalje. I uvijek se sjetim pitanja jednog naseg pukovnika: koliko puta ovaj tenk moze da okrene kupolu, a da mu se kablovi ne zapetljaju. Bas me interesuje ima li u vojsci SCG ijedan general koji moze da prica o bilo kom tenku 20 minuta. Sjecam se prvih gadjanja M84 na poligonu na Manjaci pored Banja Luke. 1982 i 1983 godine. Tad je jos bilo velikih problema sa prvim komadima M84. Dosli veliki generali i prikazuje im se tenk M84. Sve upeglano i usminkano. I krece tenk prema meti, brdo Lunjevac, negdje 1,5 km od osmatracnice, ulazi u neku rupu, a iz rupe izlazi tenk T72 koji je bio tu sakriven i koji gadja. I naravno pogadja. Nijedan general nije primjetio zamjenu. Generali radosni, meta pogodjena. Dan prije su u olupinu tenka koji je bio meta stavili bure od 200 litara benzina zbog boljeg efekta pogadjanja. Nijedan od tih generala nije uprljao bijele rukavice. Niko ni tad ni sad od tih generala ne razlikuje T72 od M84. Onda su se otisli najesti u hotel Bosna u Banja Luci. Prije jedno dvije godine bio je ovdje u Banja Luci jedan pukovnik iz vojske SCG zbog proizvodnje nekih dijelova za tenk. Sjecam se njegove izjave da je zivotno zainteresovan za ovu proizvodnju. Nakon toga se najeo u hotelu Bosna na tudji racun, otisao i nikad se vise nije pojavio.
Nikad necu zaboraviti jednog viskog oficira, velikog komandanta iz rata. Tamo negdje 1993 dodjem ja da popravim neke tenkove na frontu. Dva komada. Zavrsim ih ja oko 8 navece. Posto je bila zima vec je pala noc. Odem ja sa drugarima da nesto pojedem. Jedemo u nekoj sobici gdje gori samo svijeca, sve ostalo u mraku. Pita neko iz mraka jesu li popravljena ona dva tenka. Jesu kazem ja. E dobro rece onaj iz mraka, neka sad ta dva tenka odu gore na vrh brda i neka sa tim svijim IC uredjajima osmatraju dole grad.... (koji je na 2000 metara), pa neka budu dvije posade, jedna do pola noci, a druga od pola noci. Alo, idiote, kazem ja tome u mraku, prvo, stavices tenk na vrh brda koji ce biti divna silueta, super laka meta za gadjanje, drugo ovaj tenk nema IC uredjaje nego pasivne nisanske sprave, trece, nema teorije da bilo sta vidi na 2000 metara, cetvrto, do ujutru imaces prazne akumulatore tenka jer neces smjeti paliti motor tenka, peto imaces posadu kojoj ce ujutru lijevo oko biti crveno jer su satima gledali na nocnu nisansku spravu i biti ce neupotrebljivi kao nisandzije nekoliko dana. Tad taj iz mraka rece kako ja smijem tako da razgovaram sa njim, znam li ja ko je on itd. Ma da si pukovnik kazem ja. Pa jesam rece taj iz mraka i dodje do mene. Tad sam ga prepoznao. E gospodine pukovnice, zao mi je sto je ovako ispalo, ali naucite malo o ovom tenku prije nego ga upotrijebite. Taj isti je slao samohodke mjesto tenkova. Isto mu izgledaju. Ovakvih ima koliko hoces. Njima je svejedno kakav imaju tenk. To je ono sto ima gusjenice i puca.
Sad se SGC trudi da udje u Nato. A prije toga slijedi usaglasavanje sa Nato standardima. Onda najbolje da odmah kupi ruske ili ukrajinske tenkove sa Nato topovima 120 mm. Ukrajinci ih vec odavno prave. Trziste.